Buzet, zajedno s okolicom, poznatom kao Buzeština obuhvaća 165 km2 i oko 6000 stanovnika. Pod Buzeštinom se podrazumijeva područje grada Buzeta, te sva sela i zaselci Roštine, Humštine, Vrhuvštine, Račištine, Sovinjštine. Područje Buzeštine smješteno je u najsjevernijem unutrašnjem dijelu Istre, na prostoru između tri velika gradska središta: Rijeke, Trsta i Pule.
Područje je vrlo raznoliko, od 10 m do preko 1000 m nadmorske visine. Iz toga proizlaze i razlike u klimi. Dok u dolini rijeke Mirne prevladava blaga mediteranska klima, u planinskom dijelu Ćićarije vlada kontinentalna, planinska klima.
Područje Ćićarije, tzv.»KROV Istre», sa svojim šumovitim predjelima, divnim travnjacima i pašnjacima, može pružiti ugodan odmor, osobito u ljetnim mjesecima, a ljubiteljima zimskih radosti i zimi. U dolini rijeke Mirne, uz rub Motovunske šume razvio se zdravstveni turizam u lječilištu Istarske toplice. Imajući u vidu narodnu izreku «Zdravlje je najveće bogatstvo čovjeka» Istarske Toplice pružaju sumpornu vodu, termalne i blatne kupke koje se koriste za liječenje reumatskih bolesti i endokrilnog sustava.
POVIJEST BUZETA
Buzet, gradić u sjevernoj Istri. Ugniježđen na lijepom brežuljku iznad rijeke Mirne koja polako protječe dolinom zaštićenom sa sjevera planinskim lancem Ćićarije, Raspadalicom – uzletište parajedrilica, a s juga nižim obroncima sive Istre.
Prema zapisima povjesničara i arheološkim nalazištima to je područje bilo naseljeno još u prapovijesti. Na to nas upućuje akropolni položaj grada i pradavna tradicija obrambenog naselja unutar kojeg se razvilo gradsko tkivo sa cjellinama i objektima dostojanstvene ljepote. O gospodarskim i političkim odnosima s Rimskim Carstvom svjedoče svi dosad poznati spomenici buzetskog kraja.
Nakon razaranja utvrde Rašpor (1511.) sjedište Rašporskog kapetana postaje Buzet. Sredinom XVI. Stoljeća grad je živio punim životom u razdoblju relativnog mira. Razvijao se obrt, vodila se je briga o naoružanju i itvrđivanju gradskih zidina, obnovljena je Mala šterna. Godine 1547. Gianmaria Contarini dao je izgraditi Velika vrata od kojih su danas sačuvane samo kamene uklade. Nekoliko desetljeća kasnije (1592.) kapetan Nicolo Salamon podigao je Mala vrata na zapadnoj strani grada.
Novo doba gradnje nastupilo je nakon uskočkih ratova. Izgrađena je nova palača podestata koja je kasnije došla u posjed obitelji Bigatto, godine 1784. dovršena je gradnja crkve Blažene Djevice Marije. Danas drevni stari grad na brežuljku više nije središte gradskog života, užurbanost poslovnih ljudi, već novo, moderno naselje koje je nastalo u njegovu podnožju, Fontana.
