39. INA Buzetski dani MALI KORAK ZA VELIKI JUBILEJ Hoće, neće, pa ipak hoće? Kako? Tri, dva ili jedan dan? Na razini Europe ili samo Hrvatske? Bez publike? Ovo su samo neka od tisuću pitanja postavljenih u ova „neka nova vremena“. No strast, entuzijazam, želja za tim malim korakom koja vodi ka velikom jubileju bila je jača od svjetske zle sile, krojačice sudbine sporta i sportaša. Da, Buzetski dani pandemiji unatoč su održani! Iako u znatno drugačijem obliku, međunarodna automobilistička utrka doživjela je svoje 39. izdanje. I to proteklog vikenda na dobro utabanoj stazi od Mosta do Peničići, dužine 5001 metar. Zvuk oktana pa red mrke tišine. I tako dva dana za redom. Podsjetilo je to one starije generacije na ratna vremena 90-ih godina, jer ovoga je puta u gradu oktana izostala „duša“ manifestacije, fanatična publika, publika koja je još jednom potvrdila veličinu i ostala doma – ostala je odgovorna! I na tome im veliko hvala! Ustrajnost organizatora AK Buzet da utrku ipak organizira, nagradili su vozači, uz publiku najvažnija karika natjecanja. Da, došli su. I to u velikom broju. Prešli su granice svjesni predstojeće im karantene, sve kako bi vozili Buzet. Došli su iz Slovenije, Italije, Austrije, Francuske, Njemačke, Bosne i Hercegovine, cijele Hrvatske. Bilo je ih točno stotinu, lovili su bodove Prvenstvo Hrvatske i CEZ Historic – povijesnih vozila Srednjeeuropske zone. I pokal najbržeg otišao je preko granice, formulašu Sebastianu Petitu. Nakon lanjskog nastupa, Petit se vratio gradu oktana unatoč neodržavanju Europskog prvenstva. Jedan je susret bio dovoljan da zavoli buzetsko brdo i publiku. Službene osobe uz stazu podario je prosječnom brzinom od 137 km/n. Na drugom je mjestu završio još jedan formulaš Talijan Fausto Bormolini. No bronca zlatnog sjaja ipak je ostala u Hrvatskoj. Domagoj Pereković iz AMK Zanatlija svojim Mitsubishi Lancerom EVO IX ugurao se među formulaše i zauzeo treće mjesto ukupnog poretka. Domagoj je ujedno i najbrži Hrvat. Ovogodišnje Buzetske dane pamtit ćemo i po 29. nastupu prekaljenog automobilistčkog asa Rajka Vlaha. Tek su mu 72. godine, a u svoju se formulu vratio nakon više od 10 godina pauze. Za tu je priliku formulu „rentao“. S obzirom na sve, Rajku želimo samo jedno: 30. nastup za 40. jubilej! Pamtit ćemo utrku i po premjernom nastupu vrhunskog kartingaša, sedamnaestogodišnjeg Matije Jurišića. I za kraj, bio bi grijeh oprostiti se od 39. INA Buzetskih dana ne spomenuvši zavoj broj 17. Iako joj zbog epidemiološke situacije dolazak uz stazu nije bio moguć, publika je još jednom našla način kako da ju vozači pamte. Umjesto ljudi, na drvenim konstrukcijama u Marincima, nikla je jasna poruka: R.I.P. Jiri Los, Bonucci, Bongo; Vidimo se 2021.!

39. INA Buzetski dani

MALI KORAK ZA VELIKI JUBILEJ

Hoće, neće, pa ipak hoće? Kako? Tri, dva ili jedan dan? Na razini Europe ili samo Hrvatske? Bez publike? Ovo su samo neka od tisuću pitanja postavljenih u ova „neka nova vremena“. No strast, entuzijazam, želja za tim malim korakom koja vodi ka velikom jubileju bila je jača od svjetske zle sile, krojačice sudbine sporta i sportaša. Da, Buzetski dani pandemiji unatoč su održani!
Iako u znatno drugačijem obliku, međunarodna automobilistička utrka doživjela je svoje 39. izdanje. I to proteklog vikenda na dobro utabanoj stazi od Mosta do Peničići, dužine 5001 metar. Zvuk oktana pa red mrke tišine. I tako dva dana za redom. Podsjetilo je to one starije generacije na ratna vremena 90-ih godina, jer ovoga je puta u gradu oktana izostala „duša“ manifestacije, fanatična publika, publika koja je još jednom potvrdila veličinu i ostala doma – ostala je odgovorna! I na tome im veliko hvala!

Ustrajnost organizatora AK Buzet da utrku ipak organizira, nagradili su vozači, uz publiku najvažnija karika natjecanja. Da, došli su. I to u velikom broju. Prešli su granice svjesni predstojeće im karantene, sve kako bi vozili Buzet. Došli su iz Slovenije, Italije, Austrije, Francuske, Njemačke, Bosne i Hercegovine, cijele Hrvatske. Bilo je ih točno stotinu, lovili su bodove Prvenstvo Hrvatske i CEZ Historic – povijesnih vozila Srednjeeuropske zone. I pokal najbržeg otišao je preko granice, formulašu Sebastianu Petitu. Nakon lanjskog nastupa, Petit se vratio gradu oktana unatoč neodržavanju Europskog prvenstva. Jedan je susret bio dovoljan da zavoli buzetsko brdo i publiku. Službene osobe uz stazu podario je prosječnom brzinom od 137 km/n. Na drugom je mjestu završio još jedan formulaš Talijan Fausto Bormolini. No bronca zlatnog sjaja ipak je ostala u Hrvatskoj. Domagoj Pereković iz AMK Zanatlija svojim Mitsubishi Lancerom EVO IX ugurao se među formulaše i zauzeo treće mjesto ukupnog poretka. Domagoj je ujedno i najbrži Hrvat.

Ovogodišnje Buzetske dane pamtit ćemo i po 29. nastupu prekaljenog automobilistčkog asa Rajka Vlaha. Tek su mu 72. godine, a u svoju se formulu vratio nakon više od 10 godina pauze. Za tu je priliku formulu „rentao“. S obzirom na sve, Rajku želimo samo jedno: 30. nastup za 40. jubilej! Pamtit ćemo utrku i po premjernom nastupu vrhunskog kartingaša, sedamnaestogodišnjeg Matije Jurišića.

I za kraj, bio bi grijeh oprostiti se od 39. INA Buzetskih dana ne spomenuvši zavoj broj 17. Iako joj zbog epidemiološke situacije dolazak uz stazu nije bio moguć, publika je još jednom našla način kako da ju vozači pamte. Umjesto ljudi, na drvenim konstrukcijama u Marincima, nikla je jasna poruka: R.I.P. Jiri Los, Bonucci, Bongo; Vidimo se 2021.!